22jan2025
COVID-19 Big Hearts Policy Update Calling All Climate Champions To Apply

BAROŠICA – KREATIVNA KOŠNICA – Projekat u pripremi

Prije no što smo zvanično registrovali Fondaciju, često smo razmišljali i iznosili ideje o mogućim aktivnostima Fondacije. Baš u to vrijeme, javila nam se Amira Ganić iz Turističke organizacije Grada Prijedora, inače naša velika prijateljica iz Odreda izviđača „Dr Mladen Stojanović”. Amira nam je predložila da u Izviđačkom kampu „Kapela” kod Brezičana napravimo dječiju biblioteku u znak sjećanja na našeg Nikolu. Ideju je odmah prihvatila i porodica Badnjević koja nam je spremno ustupila zemljište u kampu. Onda je deda Zoran razradio ovu ideju i zamislio da to ne bude samo biblioteka, već mali kulturni centar koji bi se bavio kreativnim boravkom djece u prirodi. Deda je predložio i ime: „Barošica – kreativna košnica“.

Ova košnica kreativnih pčelica predstavljaće maticu koja će okupljati mlade pjesnike, recitatore, slikare, glumce… „Barošica” će podsticati i organizovati aktivan boravak djece u prirodi uz otkrivanje i podržavanje umjetničkog afiniteta kod djece osnovnoškolskog uzrasta.

Objekat koji bismo gradili na Kapeli bio bi u formi planinske kozaračke drvene kuće u kojoj bi se nalazila biblioteka sa čitaonicom, a ispred bismo izgradili terasu za održavanje radionica na otvorenom. Kreativni rad djece upotpunili bismo sportskim aktivnostima u prirodi. Izviđački kamp posjeduje zip lajn, poligon spretnosti, montažni bazen, poligon za streličarstvo, prostor za razne sportove i izviđačke igre spretnosti.

U pripremi je izrada projekta same kuće, a inicijalna sredstva već se prikupljaju prodajom „Prijedorskog bukvara” i bojanke „Oboj Prijedor”. O realizaciji ove ideje, prikupljenim sredstvima i uključivanju zainteresovanih donatora, redovno ćemo vas obavještavati.

Kada se na čovjekovu dušu navali kamen koji pritišće svom silinom svog nepobitnog postojanja, koji ne da čovjeku da još jednom udahne a da ne presvisne, kamen koji se zove bol, kamen koji se zove neprebole; postoje samo dva načina da se čovjek nosi s njim. Prvi je da mu se prepusti i polako umire pod njegovom težinom. Drugi je da načini dlijeto i da počne, silinom ljubavi prema nedostajućem biću, u njega da urezuje tugu, damar po damar srca, stvarajući spomen(ik) svoje ljubavi.
Poznavajući Nikolu i radeći s njim, bivajući svjedok nastanka Prijedorskog bukvara, prisustvujući transformaciji snage tuge, žalosti i nedostajanja u energiju riječi i knjige, ne imah drugog izbora nego da silinu neizrecivih emocija i ja istkam u riječ.

U maloj učionici od tek nekoliko kvadrata, zbile su se učeničke glavice pune tajnih misli, osjećanja i razmišljanja, a nasuprot njih sjedi grupa odraslih ljudi. Njihove misli su teške, bremenite, tuga ih je pritisla. Sjećanje. Praznina. Nedostajanje. A onda su potekle riječi kao biseri. Ovdje smo u pomen imenu Nikolinom, a priča se o nekakvoj knjizi, o nekakvom Bukvaru. O istoriji. O kulturi. O čemu to više? Otkud to sve dolazi u ovom trenutku? Pogled na prazno mjesto u Nikolinoj školskoj klupi. Pa da! To je Nikola! Od njega je sve ovo poteklo. Od mladog bića koje je bilo već potpun čovjek. Od djeteta od kojeg su i odrasli mogli da uče. Od recitatora koji je i ozbiljne govornike mogao da opomene. Da! Od Nikole. Ništa manje i nije moglo od njega da potekne. Ni u šta veće i ljepše nije ni mogao da pređe. U knjigu. U vječnost. Snagom djedove ljubavi i očinske i majčinske nezajažljive potrebe da čedo svoje zadrže u beskrajnom zagrljaju, bar u riječima, bar u priči, bar u stalnom sjećanju, kamen tuge dlijetom ljubavi isklesan je.
U spomenik. U Bukvar. U Bukvar ljubavi.

U smrt ne vjerujem. Sin Boga Svemogućeg pobijedio je smrt. Satro. Uništio. Vaskrsao vječni život. U nedostajanje vjerujem. Nedostajanje do ponovnog susreta.

MILENA ANĐIĆ photo

MILENA ANĐIĆ

bibliotekar OŠ „Dositej Obradović" Novembar 2024.