Uncategorized
Postoje večeri koje nas podsjete da na svijetu još uvijek ima mjesta gdje se dobrota skuplja kao svjetlost. Jedna takva desila se nedavno u Beogradu, kada je Zvezdara Teatar otvorio svoja vrata ljudima koji vjeruju u snagu izgovorene riječi.
U toj sali, među stotinama ljudi, nešto je tiho prešlo s pozornice na publiku, misao da umjetnost ne postoji sama radi sebe, već da nas povremeno podjseti da dišemo, osjećamo, sanjamo i volimo. A, u našem slučaju i da nas ojača da nastavimo jedno putovanje koje nosi ime Nikola.
Dar koji nije samo donacija
Kada je Zvezdara Teatar odlučio da dio prihoda od te večeri posveti Fondaciji Nikola Baroš, učinili su mnogo više od humanog gesta. Pomogli su da se ostvari jedan san. Pokretanje Festivala dječjeg stvaralaštva ZVEZDARA, festival koji će djeci dati glas, prostor i slobodu da oblikuju svoj svijet.
Za Fondaciju, ovo nije tek podrška, ovo je prepoznavanje.
Nečeg tihog, iskrenog i duboko ljudskog što nosi Nikola, a što smo mi odlučili da dijelimo sa drugima.
Svaki most počinje jednim čovjekom
Na našem putu naučili smo nešto važno – snovi se rijetko ostvaruju sami od sebe.
Potreban je čovjek.
Ponekad dva.
Ljudi koji spoje ono što se prije njih nije ni poznavalo.
Mi ih zovemo ljudi spajalice.
Postoje oni koji prepoznaju smisao prije nego što postane vidljiv.
Oni koji vas, dok još tražite put, već vode prema mjestu na kome treba da budete.
Za nas, takvi ljudi i to sa dubokim poštovanjem i zahvalnošću kažemo jesu Mirjana Bulatović i Slobodan Ivetić. Ne zato što su nam otvorili vrata, već zato što su prepoznali priču i rekli: ,,Hajde da ih otvorimo još šire.”
Neke veze se ne prave riječima, već gestovima. Njihove su bile most.
Zvezdara kao mjesto koje razumije djecu
Teatar je te večeri pokazao da zna da svaki veliki grad postaje veći tek onda kada brine o svojoj djeci.
Njihov dar našoj Fondaciji nije samo ulaganje u kulturu, to je ulaganje u djetinjstvo. U stvaralaštvo. U nova prijateljstva. U mogućnost da se djeca osjete važnom, vidljivom i slobodnom da pokažu sve što nose u sebi.
Te večeri na sceni su stajala četiri velikana književne riječi, svaki sa svojim jedinstvenim tragom.
Matija Bećković donio je onu prepoznatljivu snagu koja i najjednostavniju rečenicu pretvara u misao što dugo odjekuje.
Ljubivoje Ršumović pokazao nam je da jednako nadahnuto i duboko piše za odrasle, pa je te večeri svoju dječiju poeziju sasvim namjerno ostavio po strani.
Pero Zubac unio je tihu nostalgiju i nježnost koja miriše na mladost i dugo čuvane uspomene.
A Dušan Kovačević dokazao je da se poezija može čuti i kad je izgovorena proznim glasom, jer istina u njegovim riječima uvijek nađe put do publike.
Zajedno, bili su kao četiri svjetla koja su te večeri javnost pretvorila u dom za sve koji vole riječ.
A Nikola...
On će, kao i uvijek, biti negdje među njima. U pjesmi, u crtežu, u osmijehu, u onom trenutku kad se djeca ohrabhre da nešto svoje kažu naglas.
Hvala što vjerujete u ljubav
Naša Fondacija nastala je iz tuge, ali živi od ljubavi. Zato nas ovakve večeri, ovakvi ljudi i ovakva mjesta podsjete da dobrota nikada ne ide izgubljenim putem.
Hvala Zvezdara Teatru.
Hvala Dušanu Kovačeviću, Matiji Bećkoviću, Ljubivoju Ršumoviću i Peri Zupcu..
Hvala publici koja je izabrala da bude dio dobrote.
Hvala ljudima spajalicama koji stvaraju mostove tamo gdje ranije nije bilo ničeg osim želje.
I hvala Nikoli, našem tihom učitelju, što nas i dalje vodi prema svemu što je lijepo. ❤️
Mnogi dragi ljudi su nas, sasvim iskreno i s puno ljubavi, pitali zašto im nismo javili za ovaj događaj.
Razlog je jednostavan, karte su raspordate istog dana.
Sve se desilo brzo, spontano i gotovo neprimjetno, baš onako kako se ponekad dogode naljepše stvari.
Fondacija Nikola Baroš ❤️
