Uncategorized
U Pozorištu Prijedor, 29. maja, održana je promocija posebne knjige , Prijedorski bukvar – “Prilika za lirika”, završnog dijela trilogije o gradu koja je započela originalnim Prijedorskim bukvarom, a nastavila se bojankom Oboj Prijedor. Novo izdanje donosi istu azbuku, ali u sasvim novom ruhu – kroz spoj proze, poezije i ljubavi prema zavičaju.
Podsjetimo se kako je Nikola, radeći domaći zadatak o svom gradu, otkrio da u udžbenicima nema gotovo ničega o Prijedoru. Nije mogao sam da završi, bez pomoći roditelja.
Ta iskra postala je razlog zašto je njegov deda, Zoran Stanić, odlučio da djeci ostavi nešto trajno, razumljivo i iskreno – knjigu o gradu, pisanu za njih.
Pozvao je svoju prijateljicu beogradsku pjesnikinju Mirjanu Bulatović, koja je za samo četiri dana napisala trideset pjesama, po jednu uz svaki pojam i slovo.
Posebnu čar knjizi dala je i mlada prijedorska umjetnica Nataša Bubalo, studentkinja Akademije umjetnosti, čije ilustracije vode djecu i odrasle kroz čudesni, šareni Prijedor.
Na promociji su govorili autori Zoran i Mirjana, a o svom radu govorila je i ilustratorka Nataša. Muzički dio večeri obogatila je talentovana kantautorka Draženka Jovičin, koja je komponovala pjesme na Mirjanine stihove, a izvodili su ih uz njenu gitaru naši najmlađi i najdivniji učesnici – Danika Pačariz i Đorđe Komosar.
U publici su bili učenici, roditelji, učitelji i prijatelji.
Kao i do sada, svi učesnici su nesebično učestvovali humanitarno, u znak podrške Fondaciji Nikola Baroš, koja je organizator ove kulturne manifestacije.
Zahvaljujemo se svima koji su dio ove priče: autorima Zoranu Staniću i Mirjani Bulatović, ilustratorki Nataši Bubalo, profesorki muzike Draženki Jovičin, našim mladim izvođačima Daniki i Đorđu, kao i Gradu Prijedoru, Pozorištu Prijedor, Galeriji „Sreten Stojanović“ i štampariji „Print“ – koji su, kao i uvijek, uz nas.
„Toplina, ganuće, sjaj u očima. Kao da sve programe vodi nebeski dječak Nikola Baroš, koji je napustio grad i zemlju u trinaestoj godini, ali ga i dalje sve ovdje zanima“, izjavila je Mirjana Bulatović, čiji stih u Prijedorskom bukvaru, posvećen palom borcu, glasi:
„A zar je iko mrtav toliko da ne može dalje da voli“.
Ova knjiga nije samo bukvar. Ona je rezultat ljubavi jednog dede prema svom unuku, jednog grada prema svojoj djeci, i pjesnika prema riječima koje uče da se zavičaj nosi u srcu. Ostaje kao trajno svjedočanstvo o Nikoli i svima koji, kao on, postavljaju važna pitanja.
Kada jedno dijete kaže: „Ne mogu pisati o svom gradu jer o njemu nema ništa“, mi odrasli biramo kako ćemo odgovoriti.
Deda Zoran je odgovorio knjigom.
A mi – zahvalnošću.
Na kraju, tu je i topla preporuka jednog od najvoljenijih dječijih pisaca, Ljubivoja Ršumovića:
„Trideset pojmova i trideset poetskih tekstova sreli su se i zagrlili u svakom slovu azbuke, tako da će i oni koji nisu iz ovog lijepog grada rado čitati Prijedorski bukvar – Prilika za lirika. Zoran Stanić i Mirjana Bulatović lijepo su se poigrali – na radost ljudi svih uzrasta.“
Sigurni smo da je i Nikola bio među publikom te večeri, da je iz nekog dalekog, svjetlijeg mjesta sa zadovoljstvom i ponosom pratio svaki stih i svaki osmijeh, smješkajući se tiho, kao što to samo on zna.
Fondacija Nikola Baroš
❤️
