Šest programa za 42 sata humanitarnog karaktera – kako je precizno izračunala naša draga gošća, pjesnikinja Mirjana Bulatović. Zajedno sa Slađanom Bušić, u okviru programa „Prijedoru s ljubavlju“, krenule su na kratku, ali moćnu misiju poezije i susreta punih topline.
Tokom samo dva dana, naše divne gošće posjetile su i četiri prijedorske osnovne škole, gdje su sa đacima podijelile stihove i zanimljive priče.
U njihovoj pratnji bili su i naši sugrađani, kantautorka Draženka Jovičin, kao i najmlađi učesnici ovog neobičnog putovanja: Danika Pačariz i Đorđe Komosar, djeca koja su pjevala uz gitaru pjesme koje je Draženka komponovala na stihove Mirjane Bulatović – s radošću i sigurnošću pravih malih umjetnika.

Poseban trenutak poetskog časa bile su upravo te pjesme, muzika koju je Draženka utkala u Mirjanine stihove. Uz gitaru i dječije glasove, poezija je doslovno zapjevala među školskim zidovima i oživjela pred svima.
U učionicama i holovima, pjesme su odzvanjale uz muziku, aplauze i radoznala pitanja. Mirjana i Slađana su govorile svoje stihove, pričale o tome šta znači biti pjesnik i novinar, i što je najvažnije – družile se sa djecom kao sebi ravnima. Bez distance, bez žurbe, uz smijeh i nježne riječi.

O našim gošćama:
Mirjana Bulatović (1958) završila je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Radila je najprije u Podgorici, kao novinar i lektor, potom u Novom Sadu, a od 1989. živi u Beogradu, uglavnom kao slobodni umjetnik. Bila je urednik Tribine “Francuska 7” i sekretar Udruženja književnika Srbije.
Objavila je tridesetak knjiga poezije i proze za odrasle i za djecu, kao i četiri knjige prevoda ruske poezije. Zastupljena je u više desetina antologija, pjesme su joj prevođene na dvadesetak jezika.
Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima su: Nagrada Zmajevih dječjih igara za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, Zlatni ključić Smederevske pjesničke jeseni za životno djelo, plaketa “Simo Matavulj” Udruženja književnika Srbije za doprinos srpskoj književnosti, Zlatna značka Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije za trajni doprinos srpskoj kulturi, priznanje „Princeza dječjeg carstva“ za životno djelo, kao i “Zlatno pero Rusije” za visok nivo književnih prevoda.
Zanimljivo je i to da je tokom četvrt vijeka za Branka Kockicu i Pozorištance PUŽ napisala više od pedeset songova.
Prijedor Mirjanu voli već dugi niz godina. A onda smo je i mi upoznali i odmah zavoljeli. Ne samo kao pjesnikinju, već kao čovjeka. Prijatelja.
Mirjana je žena sa ogromnom pozitivnom energijom, a istovremeno nježna, brižna, tiha kad treba i glasna kad zatreba. Mudra. Plemenita. Širi ljubav i spaja ljude.
S njom se osmijeh podrazumijeva, a razgovor uvijek ostavlja trag. Gdje god dođe, ostane u srcima.
U njenim stihovima šumi djetinjstvo, a u njen zagrljaj stanu svi – i veliki i mali.
Slađana (Branislava) Bušić (1993) je pjesnikinja, novinarka i urednica u Radio Beogradu. Autor je i voditelj emisija: Porodična priča, Iz drugog ugla i Iz tinejdž ugla. Piredila serijal povodom 100 godina Radio Beograda i 70 godina emisije Dobro jutro, deco, a povodom tog jubileja objavila je i knjigu Dobro jutro, deco – Kako su se veliki kad su bili mali budili uz radio (RTS izdavaštvo, 2024). Koautorka je i knjige Zbrda–zdola rečnik.
Objavila je tri zbirke poezije i za sve tri dobila nagrade:
U uhu duh (a/u) – nagrada „Matićev šal“
Tabani na jeziku – nagrada „Šumadijske metafore“
I bila sam šuma – nagrada „Spasoje Pajo Blagojević“
Drugo izdanje zbirke I bila sam šuma objavili su Udruženje dramskih pisaca Srbije i KPZ Srbije.
Dobitnica je brojnih književnih i medijskih priznanja, učesnica Svjetskog omladinskog foruma u Sočiju (2024), članica UKS i Predsjedništva Udruženja dramskih pisaca Srbije. Na Slem šampionatu Srbije osvojila je nagradu, a u okviru serijala Poezija uživo Radio Beograda 2, svojom poezijom ispunila je zadužbinu Ilije M. Kolarca.
Njen pogled na svijet prožet je vjerom, pozitivnošću i autentičnošću – baš onakvom kakvu djeca odmah zavole. Poznata je kao „veselo lice“ i „hodajuća radost“, jer gdje god se pojavi, donosi svjetlost i toplinu. Svaku priliku koristi da drugima prenese poruku nade i ljubavi. Svaki susret završava riječima:
„Nikada se nećemo rastajati.“
Slađana nas je osvojila svojim osmijehom, duhovitošću i srcem koje voli bez zadrške.
Srećni smo što se naš tim širi i popunjava baš takvim ljudima. Čistog srca, spremnim da dijele dobrotu i stvaraju svjetove u kojima su djeca glavni junaci.
Zahvaljujemo svim osnovnim školama – “Petar Kočić”, “Dositej Obradović”, “Desanka Maksimović” i “Branko Ćopić” koje su otvorile vrata i srca za ovaj susret.
Hvala svim učenicima, nastavnicima i direktorima koji su pokazali da su poezija i književnost žive kad se dijele.
Prijedoru s ljubavlju iz Beograda, preko stiha, osmijeha i muzike.
❤️