13. 06. 2025.

Od Engleske do Grčke – Vesnini kilometri nade

Ova priča je posebna – jer nismo je mi pokrenuli.
Nismo znali.
Nismo učestvovali u planiranju.
Nismo ni slutili šta nam Vesna sprema.

Tiho i odlučno, uprkos dugotrajnom bolu u nozi, krenula je da pomjera granice – s ljubavlju, snagom i predanošću koja nas je zatekla. Ovo je priča o ljubavi, hrabrosti i vjeri u bolje sutra, kroz korake jedne posebne žene koja nas je sve inspirisala.

Saznali smo kad je već krenula – kad je objavila da u maju planira preći 100 kilometara, i to ne za sebe, već za Fondaciju Nikola Baroš. U čast svog malog prijatelja i za svu djecu kojoj želimo sigurnije i toplije djetinjstvo.

“Živim dugo u inostranstvu, gdje je lako pokrenuti humanitarnu akciju, ali srce me vuklo nazad, kući. Uprkos ranijim razočaranjima, odlučila sam pokušati ponovo, jer sam pronašla Fondaciju koja me iskreno dirnula.Poznajem lično ljude koji je vode. Znam njihovu priču i vjerujem u ono što rade – iz ljubavi, za Nikolu i za svu djecu. Zato sam krenula da pješačim i prikupljam sredstva. Nije bilo lako, jer Bosna je na listi rizičnih zemalja za poslovanje, sve je trajalo duže – ali kampanja je ipak odobrena.Korak po korak, idem dalje. Za ljubav koja ne zna za granice.“ ❤️

U trenutku kada mnogi još traže snagu da krenu, Vesna je već hodala. Skromno, nasmijana – sa srcem punim ljubavi i osmijehom za svaki kilometar

“Walking in Memory, Walking for Change”, napisala je.
Odlučila je da udvostruči svoj mjesečni prosjek i umjesto 50, pređe 100 kilometara i na taj način prikupi 500 £. Ovo nije samo lični izazov. Hodala je za Nikolu. Za ono u šta je on vjerovao – da male stvari mogu mijenjati svijet.
I stvarno mogu.

Vesna nije stala. I nije ostala na 100. Umjesto plana, u mjesec dana prešla je čak 211 kilometara.
Počela je u Engleskoj. Završila u suncem okupanoj Grčkoj. Koračala je noseći u sebi ogromnu misiju.

Usred svega, dogodio se neočekivan preokret – ugašeni su joj Facebook i Instagram nalozi, iz još uvijek nepoznatog razloga.
Mreže preko kojih je dijelila akciju, obraćala se ljudima, zahvaljivala, nestale su.
U trenutku kad joj je najviše trebala podrška, ostala je bez zajednice. Bez svog digitalnog svijeta.
Ali nije ostala bez duha.

ΤΩΝ ΤΕΤΝΗΚΟΤΩΝ ΚΟΙΜΑΤΑΙ ΘΝΗΣΚΕΙΝ ΜΗ ΔΟΚΕΙΤΕΣ ΑΓΑΘΑΣ ΕΝ ΕΤΕΙ ΑΩΠΙΑ ΝΟΤΑΡΙΟΤΗ
„Nemojte misliti da oni koji počivaju – istinski umiru.
Jer dobri ljudi žive i nakon smrti.“
Godina 1851.
(Notarijus – bilježnik)

Nastavila je da hoda. Bez buke. Bez pritiska. Nastavila je, jer je vjerovala. Ljudi su je pronašli. Donacije su stizale. I ne samo da je ispunila svoj cilj – sakupila je više nego što je planirala.

U vremenu kada sve mora da bude brzo, vidljivo i viralno, Vesna nas je podsjetila na neprolazne vrijednosti – da dobri ljudi djeluju i kad ih niko ne vidi. Da kad neko da dio sebe, nijedan doprinos nije mali.

Ona je koračala za nas.
Za svu djecu.
Za Nikolu, koji nije sanjao velike riječi, nego male promjene koje znače mnogo.

Ova priča nije o funtama, niti o kilometrima. Ovo je priča o ljubavi, prijateljstvu, i vjeri da zajedništvo još uvijek postoji. Da svako od nas, baš kao Vesna, može izabrati da bude svjetlo.
Hvala ti, Vesna!

Što si nas ganula do suza.
Što si prepoznala Nikolu i ono što ostaje iza njega.
Hvala ti što si hodala.
I nosila nas sve sa sobom.

Neka nas Vesnina snaga podsjeti da svako od nas može napraviti promjenu -korak po korak.

Fondacija Nikola Baroš
❤️

By admin

Uncategorized

05. 06. 2025.

PRIJEDORSKI BUKVAR – „PRILIKA ZA LIRIKA“

U Pozorištu Prijedor, 29. maja, održana je promocija posebne knjige , Prijedorski bukvar – “Prilika za lirika”, završnog dijela trilogije o gradu koja je započela originalnim Prijedorskim bukvarom, a nastavila se bojankom Oboj Prijedor. Novo izdanje donosi istu azbuku, ali u sasvim novom ruhu – kroz spoj proze, poezije i ljubavi prema zavičaju.

Podsjetimo se kako je Nikola, radeći domaći zadatak o svom gradu, otkrio da u udžbenicima nema gotovo ničega o Prijedoru. Nije mogao sam da završi, bez pomoći roditelja.

Ta iskra postala je razlog zašto je njegov deda, Zoran Stanić, odlučio da djeci ostavi nešto trajno, razumljivo i iskreno – knjigu o gradu, pisanu za njih.

Pozvao je svoju prijateljicu beogradsku pjesnikinju Mirjanu Bulatović, koja je za samo četiri dana napisala trideset pjesama, po jednu uz svaki pojam i slovo.

Posebnu čar knjizi dala je i mlada prijedorska umjetnica Nataša Bubalo, studentkinja Akademije umjetnosti, čije ilustracije vode djecu i odrasle kroz čudesni, šareni Prijedor.

Na promociji su govorili autori Zoran i Mirjana, a o svom radu govorila je i ilustratorka Nataša. Muzički dio večeri obogatila je talentovana kantautorka Draženka Jovičin, koja je komponovala pjesme na Mirjanine stihove, a izvodili su ih uz njenu gitaru naši najmlađi i najdivniji učesnici – Danika Pačariz i Đorđe Komosar.

U publici su bili učenici, roditelji, učitelji i prijatelji.

Kao i do sada, svi učesnici su nesebično učestvovali humanitarno, u znak podrške Fondaciji Nikola Baroš, koja je organizator ove kulturne manifestacije.

Zahvaljujemo se svima koji su dio ove priče: autorima Zoranu Staniću i Mirjani Bulatović, ilustratorki Nataši Bubalo, profesorki muzike Draženki Jovičin, našim mladim izvođačima Daniki i Đorđu, kao i Gradu Prijedoru, Pozorištu Prijedor, Galeriji „Sreten Stojanović“ i štampariji „Print“ – koji su, kao i uvijek, uz nas.

„Toplina, ganuće, sjaj u očima. Kao da sve programe vodi nebeski dječak Nikola Baroš, koji je napustio grad i zemlju u trinaestoj godini, ali ga i dalje sve ovdje zanima“, izjavila je Mirjana Bulatović, čiji stih u Prijedorskom bukvaru, posvećen palom borcu, glasi:

„A zar je iko mrtav toliko da ne može dalje da voli“.

Ova knjiga nije samo bukvar. Ona je rezultat ljubavi jednog dede prema svom unuku, jednog grada prema svojoj djeci, i pjesnika prema riječima koje uče da se zavičaj nosi u srcu. Ostaje kao trajno svjedočanstvo o Nikoli i svima koji, kao on, postavljaju važna pitanja.
Kada jedno dijete kaže: „Ne mogu pisati o svom gradu jer o njemu nema ništa“, mi odrasli biramo kako ćemo odgovoriti.
Deda Zoran je odgovorio knjigom.
A mi – zahvalnošću.

Na kraju, tu je i topla preporuka jednog od najvoljenijih dječijih pisaca, Ljubivoja Ršumovića:

„Trideset pojmova i trideset poetskih tekstova sreli su se i zagrlili u svakom slovu azbuke, tako da će i oni koji nisu iz ovog lijepog grada rado čitati Prijedorski bukvar – Prilika za lirika. Zoran Stanić i Mirjana Bulatović lijepo su se poigrali – na radost ljudi svih uzrasta.“

Sigurni smo da je i Nikola bio među publikom te večeri, da je iz nekog dalekog, svjetlijeg mjesta sa zadovoljstvom i ponosom pratio svaki stih i svaki osmijeh, smješkajući se tiho, kao što to samo on zna.

Fondacija Nikola Baroš
❤️

By admin

Uncategorized

03. 06. 2025.

Prijedoru s ljubavlju: Beogradski pisci u našim školama

Šest programa za 42 sata humanitarnog karaktera – kako je precizno izračunala naša draga gošća, pjesnikinja Mirjana Bulatović. Zajedno sa Slađanom Bušić, u okviru programa „Prijedoru s ljubavlju“, krenule su na kratku, ali moćnu misiju poezije i susreta punih topline.

Tokom samo dva dana, naše divne gošće posjetile su i četiri prijedorske osnovne škole, gdje su sa đacima podijelile stihove i zanimljive priče.

U njihovoj pratnji bili su i naši sugrađani, kantautorka Draženka Jovičin, kao i najmlađi učesnici ovog neobičnog putovanja: Danika Pačariz i Đorđe Komosar, djeca koja su pjevala uz gitaru pjesme koje je Draženka komponovala na stihove Mirjane Bulatović – s radošću i sigurnošću pravih malih umjetnika.

Poseban trenutak poetskog časa bile su upravo te pjesme, muzika koju je Draženka utkala u Mirjanine stihove. Uz gitaru i dječije glasove, poezija je doslovno zapjevala među školskim zidovima i oživjela pred svima.
U učionicama i holovima, pjesme su odzvanjale uz muziku, aplauze i radoznala pitanja. Mirjana i Slađana su govorile svoje stihove, pričale o tome šta znači biti pjesnik i novinar, i što je najvažnije – družile se sa djecom kao sebi ravnima. Bez distance, bez žurbe, uz smijeh i nježne riječi.

O našim gošćama:

Mirjana Bulatović (1958) završila je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Radila je najprije u Podgorici, kao novinar i lektor, potom u Novom Sadu, a od 1989. živi u Beogradu, uglavnom kao slobodni umjetnik. Bila je urednik Tribine “Francuska 7” i sekretar Udruženja književnika Srbije.
Objavila je tridesetak knjiga poezije i proze za odrasle i za djecu, kao i četiri knjige prevoda ruske poezije. Zastupljena je u više desetina antologija, pjesme su joj prevođene na dvadesetak jezika.
Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima su: Nagrada Zmajevih dječjih igara za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, Zlatni ključić Smederevske pjesničke jeseni za životno djelo, plaketa “Simo Matavulj” Udruženja književnika Srbije za doprinos srpskoj književnosti, Zlatna značka Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije za trajni doprinos srpskoj kulturi, priznanje „Princeza dječjeg carstva“ za životno djelo, kao i “Zlatno pero Rusije” za visok nivo književnih prevoda.
Zanimljivo je i to da je tokom četvrt vijeka za Branka Kockicu i Pozorištance PUŽ napisala više od pedeset songova.

Prijedor Mirjanu voli već dugi niz godina. A onda smo je i mi upoznali i odmah zavoljeli. Ne samo kao pjesnikinju, već kao čovjeka. Prijatelja.
Mirjana je žena sa ogromnom pozitivnom energijom, a istovremeno nježna, brižna, tiha kad treba i glasna kad zatreba. Mudra. Plemenita. Širi ljubav i spaja ljude.
S njom se osmijeh podrazumijeva, a razgovor uvijek ostavlja trag. Gdje god dođe, ostane u srcima.
U njenim stihovima šumi djetinjstvo, a u njen zagrljaj stanu svi – i veliki i mali.

Slađana (Branislava) Bušić (1993) je pjesnikinja, novinarka i urednica u Radio Beogradu. Autor je i voditelj emisija: Porodična priča, Iz drugog ugla i Iz tinejdž ugla. Piredila serijal povodom 100 godina Radio Beograda i 70 godina emisije Dobro jutro, deco, a povodom tog jubileja objavila je i knjigu Dobro jutro, deco – Kako su se veliki kad su bili mali budili uz radio (RTS izdavaštvo, 2024). Koautorka je i knjige Zbrda–zdola rečnik.
Objavila je tri zbirke poezije i za sve tri dobila nagrade:
U uhu duh (a/u) – nagrada „Matićev šal“
Tabani na jeziku – nagrada „Šumadijske metafore“
I bila sam šuma – nagrada „Spasoje Pajo Blagojević“

Drugo izdanje zbirke I bila sam šuma objavili su Udruženje dramskih pisaca Srbije i KPZ Srbije.
Dobitnica je brojnih književnih i medijskih priznanja, učesnica Svjetskog omladinskog foruma u Sočiju (2024), članica UKS i Predsjedništva Udruženja dramskih pisaca Srbije. Na Slem šampionatu Srbije osvojila je nagradu, a u okviru serijala Poezija uživo Radio Beograda 2, svojom poezijom ispunila je zadužbinu Ilije M. Kolarca.

Njen pogled na svijet prožet je vjerom, pozitivnošću i autentičnošću – baš onakvom kakvu djeca odmah zavole. Poznata je kao „veselo lice“ i „hodajuća radost“, jer gdje god se pojavi, donosi svjetlost i toplinu. Svaku priliku koristi da drugima prenese poruku nade i ljubavi. Svaki susret završava riječima:
„Nikada se nećemo rastajati.“
Slađana nas je osvojila svojim osmijehom, duhovitošću i srcem koje voli bez zadrške.

Srećni smo što se naš tim širi i popunjava baš takvim ljudima. Čistog srca, spremnim da dijele dobrotu i stvaraju svjetove u kojima su djeca glavni junaci.

Zahvaljujemo svim osnovnim školama – “Petar Kočić”, “Dositej Obradović”, “Desanka Maksimović” i “Branko Ćopić” koje su otvorile vrata i srca za ovaj susret.

Hvala svim učenicima, nastavnicima i direktorima koji su pokazali da su poezija i književnost žive kad se dijele.
Prijedoru s ljubavlju iz Beograda, preko stiha, osmijeha i muzike.
❤️

By admin

Uncategorized

01. 06. 2025.

Veče sa Viktorom Lazićem – Putnik, pisac i čovjek kome se vjeruje

Ponekad se najveličanstvenije stvari dogode sasvim spontano. Viktor Lazić je u Prijedor krenuo kao vozač, saputnik i prijatelj naših dragih gošći – Mirjane Bulatović i Slađane Bušić.
Tiho, nenametljivo, kao da ne želi da iko zna ko je zapravo. Shvatili smo da bi bilo suludo ne napraviti veče posvećeno upravo njemu. Viktor Lazić je književnik, putopisac, advokat i doktorand kineskog prava, poliglota, prevodilac, licencirani turistički vodič, filatelista i numizmatičar.

28.maja u organizaciji Fondacije „Nikola Baroš“, u prepunoj Galeriji „Sreten Stojanović“, održano nezaboravno književno veče „Putnik i pisac – Viktor Lazić u razgovoru sa Mirjanom Bulatović“.

Saznali smo da je u Mongoliji prao magarce da zaradi za popravak auta, a na Sumatri je, komplimentom jednoj djevojci, nehotice zaprosio članicu plemena ljudoždera – i morao da bježi sa vjenčanja koje su mu priredili u plemenu Batak zbog jezičkog nesporazuma! Događaj je opisao u knjizi “U srcu Sumatre”.

Jedna od njegovih najpoznatijih avantura opisana je u knjizi “Velika avantura”, kada je sa Kosova i Metohije, tačnije iz manastira Dečani, krenuo na epsko putovanje svojom Ladom Nivom. Za 421 dan, obišao je veliki dio Evrope, stigao do najsevernije tačke kontinenta Nordkap, a zatim preko Azije do Vladivostoka. Na tom putu, skoro 300 noći je spavao u autu, često bez grijanja, sigurnosti – ali uvijek s vjerom u ljude i u priče koje sabira.

Iza osmijeha tog jednostavnog čovjeka stoji kolekcija od preko dva miliona knjiga i artefakata iz 150 zemalja.

U Beogradu je osnovao Adligat. U okviru tog jedinstvenog udruženja žive: Muzej srpske književnosti, Muzej knjige i putovanja gdje se čuvaju knjige od pirinča, slonovog izmeta, palminog lišća i svaka ima svoju priču i svoj put.
Biblioteka Lazić, koja postoji već 250 godina, osnovana 1882.godine, predstavlja jedan od stubova porodične tradicije.
Viktor je uspio formirati preko 100 legata značajnih ličnosti.
Na putovanjima, koja su ukupno trajala preko 12 godina, obišao je više od 100 zemalja na šest kontinenata. Sve to, zahvaljujući njegovom neumornom radu i ljubavi prema pisanoj riječi.

Jedna od najdramatičnijih priča dogodila se u Južnoj Osetiji. Zbog nesporazuma, Viktor je uhapšen i proveo desetak dana u zatvoru, od kojih nekoliko u samici bez svjetla. U ćeliji, prekrivenoj tragovima prethodnih zatvorenika, ponuđen mu je kaiš da „skratimo proceduru“, kako su mu rekli. Zahvaljujući intervenciji ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova, Viktor je oslobođen. Ova epizoda je opisana u njegovoj knjizi „Na vratima Istoka”.

Tu su i njegove knjige koje toplo preporučujemo: „Dobre duše Sudana“, „U srcu Sumatre“, „Tumaranje zemljom osmeha“, „Na vratima istoka“, „Kenija: Damari divljine“ i naravno „Velika avantura“ – objavljena u čak 20.000 primjeraka. Svaka od njih svjedoči o životu koji se ne prepričava, nego živi.

A najljepše je to što Viktor o svemu tome govori bez trunke sujete. Njegova toplina, znanje, duhovitost i skromnost pretvorili su večernje druženje u jedno od onih rijetkih trenutaka koje čuvaš u srcu.

Sve što je rekao, sve što je podijelio te večeri, govorilo je samo jedno – da je prava veličina u jednostavnosti. Njegovo prisustvo bilo je kao tiho čudo koje nas je nasmijalo, dirnulo i duboko inspirisalo.

Boravak u Prijedoru iskoristio je da obiđe i fotografiše sve što mu je bilo zanimljivo. Gledali smo ga kako šeta, zapaža detalje koje mnogi od nas ne primijete, bilježi i tiho čuva.

Došao je kao vozač.
Otišao kao prijatelj.
Ostao kao inspiracija.
❤️

Fotografije i video: Arhiva Kozarskog vijesnika i video RTV Prijedor.

By admin

Uncategorized

19. 05. 2025.

Stihovi kao poklon gradu i Nikoli čija nas tiha dobrota vodi❤️

Riječi pjesnikinje Mirjane Bulatović – uvertira u događaje iz srca.
Šest programa za 42 sata – humanitarno
Glavna podrška: nebeski dječak Nikola Baroš, čije ime sa ponosom nosi naša fondacija.
Beogradski pisci, na poziv Fondacije „Nikola Baroš“, dolaze u Prijedor povodom Dana grada, donoseći poeziju, razgovore, knjige i osmijehe djeci, nastavnicima i svima koji vjeruju u snagu riječi i dobrote.

Program:
28. maj / srijeda

🕢 19.30 časova – Galerija „Sreten Stojanović“
„Putnik i pisac“ – veče sa Viktorom Lazićem
Pisac, novinar, prevodilac i osnivač Muzeja knjige i putovanja u razgovoru sa pjesnikinjom Mirjanom Bulatović.

29. maj / četvrtak
Mirjana Bulatović – „Od škole do škole s torbom punom pjesama“
🎤 Gost: Slađana Bušić
🎵 Muzički začin: Draženka Jovičin
📍 10.00 – OŠ „Petar Kočić“
📍 12.00 – OŠ „Dositej Obradović“
🎭 19.30 – Pozorište Prijedor

Promocija knjige „Prijedorski bukvar – prilika za lirika“
Autori: Mirjana Bulatović, Zoran Stanić
Ilustracije: Nataša Bubalo
🎵 Muzički začin: Draženka Jovičin

30. maj / petak
Mirjana Bulatović – „Od škole do škole s torbom punom pjesama“
📍 10.00 – OŠ „Desanka Maksimović“
📍 12.00 – OŠ „Branko Ćopić“
Svi programi su humanitarnog karaktera, a u srcu svake pjesme i susreta – ljubav.

Organizator:
Fondacija „Nikola Baroš“

Podrška:
Grad Prijedor
Galerija „Sreten Stojanović“
Pozorište Prijedor
❤️

By admin

Uncategorized

20. 04. 2025.

Trešnja prijateljstva procvjetala je

U martu su učenici VII2 razreda, zajedno sa svojim roditeljima i razrednom Biljanom, posadili japansku trešnju u dvorištu OŠ „Dositej Obradović“ u Prijedoru. Drvo je zasađeno u znak prijateljstva, zahvalnosti i sjećanja – kao nježni dar koji povezuje prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.

Danas, nekoliko nedelja kasnije, trešnja je procvjetala.

Prijateljstvo cvjeta, ljubav raste, a sjećanja izbijaju u novim mladicama — nježnim izdancima blizu korijena, tik uz srce mladog stabla

Kada smo ugledali prve cvjetove – srce je zaigralo. Kao da nam je priroda šapnula: „Ovdje živi ljubav.“
U svakom cvijetu, u svakom dašku vjetra, proljeće nas podsjeća da ništa istinski važno ne nestaje. Uvijek ostaje – drugačije, tiše, ali jednako snažno. U osmijehu, u zagrljaju, u svakom danu punom topline.

Baš kao naša trešnja. Zasađena iz prijateljstva, iz čiste radosti i u čast onoga što nikada ne prolazi. ❤️
Neka nas svaki njen cvat podsjeti da prava prijateljstva ne poznaju kraj.
Ona se prenose, rastu, grle i cvjetaju. I pokazuju nam da djeca, svojim srcem, znaju ono najvažnije – kako se čuva ljubav. ❤️

By admin

Uncategorized

11. 03. 2025.

Drvo koje cvjeta ljubavlju

Osnivajući Fondaciju, znali smo jedno sigurno – kraj ne postoji. Ljubav ne prestaje. Ne nestaje. Samo raste, grli jače i daje smisao svemu u ovom životu.

Nikola nas je naučio da je radost u davanju. Da je dobrota najveća kada se dijeli. I da su prijatelji porodica koju biramo.

Naše središte su djeca i mladi. Srce Fondacije kuca za njih, u njihovim učionicama, osmijesima, rukama koje se drže zajedno. Nismo mogli ni slutiti koliko će naša srca ostati vezana za njegovu školu, drugare, cijeli kolektiv. A onda smo, 6. marta 2025. godine, dobili potvrdu onoga što odavno osjećamo – ljubav ne poznaje kraj.

U njihovoj učionici, među starim klupama i novim snovima, u zagrljajima koji liječe, u pogledu koji govori više od riječi, rodila se ideja. Nikolini prijatelji, njihovi roditelji I razredna Biljana Tambić, odlučili su zasaditi japansku trešnju u školskom dvorištu.

Drvo koje će rasti visoko, baš kao i njihova ljubav. Drvo čiji će svaki cvijet biti osmijeh jednog djeteta, svaka grana uspomena, svaki list nježan podsjetnik da prijateljstvo traje. Da ono što je bilo lijepo nikada ne odlazi – samo nastavlja da živi u drugom obliku.

Japanska trešnja cvjeta kratko, ali raskošno. U tom cvatu je snaga – jer nije važno koliko nešto traje, već koliko svjetlosti ostavi za sobom. Nikola je ostavio svjetlost. Ostavio je drugare koji nepogrešivo osjećaju, koji znaju kako se ljubav čuva i kako se sjećanje slavi životom. Ostavio je i kolektiv koji razumije da je snaga zajedništva neprocjenjiva.

Drvo neće stajati bilo gdje. Njegovi drugari zasadili su ga nasuprot lokacije gdje će biti izgrađena učionica na otvorenom – Barošica. Kao da su znali gdje mu je mjesto. Da bude simbol rasta, da se grane šire i čuvaju djecu koja će tu učiti, maštati, stvarati. Da podsjeti svakoga ko prođe da je ljubav najjača kada se dijeli i da ništa iskreno nikada ne nestaje. Da ponosno bdije nad prostorom stvorenim za buduće generacije, kao tihi čuvar znanja, prijateljstva i uspomena.

Ovo nije priča o gubitku. Ovo je priča o ljudima koji znaju voljeti. O dječjim rukama koje sade drvo prijateljstva. O osmijesima koji tugu pretvaraju u snagu. O onima koji ne dopuštaju da išta lijepo prestane – jer dok god postoji ljubav, sve ostaje.

Od djece treba učiti. U njihovoj jednostavnosti je sva mudrost svijeta. U njihovim srcima je snaga koju često zaboravljamo. Oni nas uče kako se voli iskreno, kako se daje bez računice, kako se tuga pretvara u svjetlost. Kako je to lijepo rekla nama beskrajno bliska i važna osoba, Radmila Brkić:

„Bolji su od nas.“

Učinili su da Nikola ne bude zaboravljen. Da živi u svakom cvijetu koji procvjeta, u svakom listu koji zaigra na vjetru, u svakom zagrljaju njegovih drugara. U sjenama koje će trešnja bacati na Barošicu, u svakom osmijehu djece koja će tu učiti i sanjati. U svemu što raste, što se dijeli i što zauvijek ostaje. ❤️

VII 2, najbolji ste! ❤️

Njegujući kulturu zahvalnosti, ovaj put hvala dragoj Zorani Mirković, našem anđelu čuvaru i njenim kolegama iz preduzeća Komunalne usluge a.d. Prijedor

By admin

Uncategorized

19. 02. 2025.

Prijedorski bukvar: Abeceda / azbuka ljubavi prema jednom gradu, Nikoli i svoj našoj djeci

Krajem 2024. godine, u prepunoj sali Pozorišta “Prijedor”, najavili smo rad Fondacije “Nikola Baroš”.
Bila je to veče ispunjena emocijama, uspomenama i jednom posebnom knjigom – “Prijedorskim bukvarom”, autorskim radom Nikolinog dede Zorana Stanića.

Ova jedinstvena knjiga o Prijedoru donosi 150 pojmova koji oslikavaju dušu grada – od istorije i geografije do kulture, umjetnosti i sporta. Njen nastanak krije posebnu priču. Nikola je, znatiželjan i ponosan na svoj grad, jednom primijetio da u školskim udžbenicima nema dovoljno podataka o njegovom rodnom kraju. Deda je odlučio da to promijeni. Strpljivo je sakupljao priče, činjenice i znamenitosti, stvarajući knjigu koja će ostati trajni trag ljubavi i predanosti.

Nažalost, Nikola nije dočekao da vidi završeni Bukvar. Ali sigurno ga sada lista na nekom ljepšem mjestu, čitajući posvetu na prvoj stranici – napisanu baš za njega i njegove drugare.

Poseban trenutak bila je posjeta Nikolinom razredu, odjeljenju VII/2. Njegovi drugari i nastavnici dobili su Bukvar sa personalizovanom posvetom, u znak zahvalnosti što su Nikolin svijet ispunjavali radošću i prijateljstvom.

Ali priča ovdje ne staje. Njegov deda, Zoran Stanić poklonio je cijeli tiraž Fondaciji, kako bi sredstva prikupljena njegovom prodajom pomogla izgradnju Barošice – mjesta koje će nositi Nikolin duh i biti simbol ljubavi, znanja i zajedništva.

Zahvaljujući donacijama, svaki pojedinačni darodavac dobio je primjerak Bukvara i Bojanke, dok su sindikalne organizacije koje su podržale Fondaciju dodale ove knjige u dječije novogodišnje paketiće.

Na taj način, Nikolina želja da se o njegovom Prijedoru zna više nastavlja da živi – u rukama djece, u pričama koje se prenose i u srcima svih koji su dio ove priče.

I baš kada smo pomislili da emocije ne mogu biti snažnije, divna bibliotekarka Milena ponovo je osvojila naša srca. Sve što osjećamo pretočila je u poklon, biser, u pismo Nikoli – riječima koje će zauvijek svijetliti, baš poput njega. ❤️

Kada se na čovjekovu dušu navali kamen koji pritišće svom silinom svog nepobitnog postojanja, koji ne da čovjeku da još jednom udahne a da ne presvisne, kamen koji se zove bol, kamen koji se zove neprebol; postoje samo dva načina da se čovjek nosi s njim. Prvi je da mu se prepusti i polako umire pod njegovom težinom. Drugi je da načini dlijeto i da počne, silinom ljubavi prema nedostajućem biću, u njega da urezuje tugu, damar po damar srca, stvarajući spomen(ik) svoje ljubavi.

Poznavajući Nikolu i radeći s njim, bivajući svjedok nastanka Prijedorskog bukvara, prisustvujući transformaciji snage tuge, žalosti i nedostajanja u energiju riječi i knjige, ne imah drugog izbora nego da silinu neizrecivih emocija i ja istkam u riječ.

U maloj učionici od tek nekoliko kvadrata, zbile su se učeničke glavice pune tajnih misli, osjećanja i razmišljanja, a nasuprot njih sjedi grupa odraslih ljudi. Njihove misli su teške, bremenite, tuga ih je pritisla. Sjećanje. Praznina. Nedostajanje.

A onda su potekle riječi kao biseri. Ovdje smo u pomen imenu Nikolinom, a priča se o nekakvoj knjizi, o nekakvom Bukvaru. O istoriji. O kulturi. O čemu to više? Otkud to sve dolazi u ovom trenutku? Pogled na prazno mjesto u Nikolinoj školskoj klupi. Pa da! To je Nikola! Od njega je sve ovo poteklo. Od mladog bića koje je bilo već potpun čovjek. Od djeteta od kojeg su i odrasli mogli da uče. Od recitatora koji je i ozbiljne govornike mogao da opomene. Da! Od Nikole. Ništa manje i nije moglo od njega da potekne. Ni u šta veće i ljepše nije ni mogao da pređe. U knjigu. U vječnost.

Snagom djedove ljubavi i očinske i majčinske nezajažljive potrebe da čedo svoje zadrže u beskrajnom zagrljaju, bar u riječima, bar u priči, bar u stalnom sjećanju, kamen tuge dlijetom ljubavi isklesan je. U spomenik. U Bukvar. U Bukvar ljubavi.
U smrt ne vjerujem. Sin Boga Svemogućeg pobijedio je smrt. Satro. Uništio. Vaskrsao vječni život. U nedostajanje vjerujem. Nedostajanje do ponovnog susreta.

MILENA ANĐIĆ

Bibliotekar OŠ „Dositej Obradović" Novembar 2024.

MILENA ANĐIĆ

Bibliotekar OŠ „Dositej Obradović" Novembar 2024.

By admin

Uncategorized

23. 01. 2025.

Prezentovan prvi projekat Fondacije u Prijedoru

Učionica na otvorenom „Barošica“

Danas je dan kada zvanično otvaramo vrata budućnosti – u ime Nikole, za svako dijete koje zaslužuje ljubav, podršku i šansu za srećnije djetinjstvo.

Na konferenciji za štampu, pred mnogobrojnim prisutnim medijima, s ponosom smo predstavili Fondaciju „Nikola Baroš“. Ideja rođena iz tuge i sjećanja, vođena ljubavlju prema Nikoli, prerasla je u misiju – stvaranje boljeg sutra za djecu i mlade. Ovaj trenutak je početak priče koja je posvećena ne samo njegovom imenu, već i vrijednostima koje je živio: dobroti, empatiji i radosti života.

Učionica na otvorenom „Barošica“ – Prvi projekat u ime Nikole

Nikola je volio da uči, istražuje i provodi vrijeme na svježem vazduhu. Njegova OŠ „Dositej Obradović“u Prijedoru, bila je njegova druga kuća, mjesto gdje je rastao, družio se i učio o svijetu. Kao prvi projekat Fondacije, odlučili smo da ostvarimo simboličan poklon njegovim drugarima i budućim generacijama – Učionicu na otvorenom „Barošica“.

Ovaj projekat ima poseban značaj. Učionica na otvorenom nije samo prostor za učenje već i mjesto koje podsjeća koliko je važno spojiti prirodu, obrazovanje i dječiju kreativnost. U tišini prirode djeca će moći da slušaju lekcije, čitaju, crtaju i razvijaju svoje talente. Vjerujemo da će svaki osmijeh u toj učionici biti osmijeh i za Nikolu.

Realizacija projekta odvijaće se u više faza – od izrade projektne dokumentacije, preko izgradnje, do opremanja prostora stolovima, klupama i dodatnom opremom. Detalji o svakoj fazi i doprinosima biće javno dostupni na našem sajtu.

Transparentnost i podrška – Naši principi

Fondacija stoji na principima transparentnosti i povjerenja. Svaki donator (ukoliko niste izabrali opciju anonimno) i sav prikupljeni novac biće javno predstavljen, a svaki projekat jasno definisan i unaprijed prikazan.

Takođe, želimo da naglasimo da Fondaciju politika ne zanima, svaka osoba dobrih namjera, koja vjeruje u naše ciljeve, može lično pomoći u daljem radu.

Možete postati dio naše priče i pomoći na različite načine – širenjem informacija o Fondaciji, pružanjem moralne i emotivne podrške, donacijama u novčanom obliku ili kroz građevinski materijal, kao i dijeljenjem vašeg znanja i iskustva.

Naš cilj je jasan: kroz ljubav i humanost, gradimo bolji svijet za svako dijete.

Širimo poruku ljubavi

Fondacija „Nikola Baroš“ nije samo priča o pomoći, to je priča o ljubavi koja se dijeli i tuzi koja se pretvara u svjetionik. Svaki korak vodi nas ka cilju da svako dijete osjeti sigurnost, pripadnost i toplinu.

Pozivamo sve vas da nas pratite, podržite i postanete dio ove priče. Zajedno možemo mnogo više, jer ljubav ne poznaje granice.

Nikola je zauvijek dio nas, i kroz ovu Fondaciju, on nastavlja da inspiriše i mijenja svijet – jedan osmijeh, jedan projekat i nova radost. Ljubav i sjećanje na njega pretvaramo u snagu koja inspiriše i mijenja svijet. ❤️

Hvala dragim prijateljima bez kojih ne bismo uspjeli pokrenuti Fondaciju –

Goran Krivić, Milica Vukoje, Danijel Ćurlić, Luka Višnjić, Marina Ješić, Aleksandar Drakulić, Omer Karadžić, Mladen Vlačina Tifi, Boris Predić, Zorana Mirković, Aleksandra Vukoje, Đorđe Bilbija.

S ljubavlju,

Vaša Fondacija „Nikola Baroš“ ❤️

By admin

Uncategorized

06. 12. 2024.

Decembarska čarolija u Pozorištu Prijedor„ŠKOLA LJUBAVI“

U toploj atmosferi Pozorišta Prijedor, 6. decembra, dogodilo se nešto posebno – dan koji će djeca i svi prisutni dugo nositi u srcima. Sala ispunjena do posljednjeg mjesta – preko 300 mališana sa očima punim radoznalosti i osmijeha, ujedinjenih u ljubavi prema poeziji i druženju.

Veliki pjesnici za djecu, Ljubivoje Ršumović Ršum i Mirjana Bulatović, pretvorili su pozorište u čarobni svijet stihova. Ršumović, neponovljivi majstor dječije poezije, svojom harizmom i mudrim riječima uspijevao je da djecu nasmije, razveseli i podstakne da zavire u svijet stihova.
Mirjana Bulatović, nježna i inspirativna, donosila je toplinu i ljepotu svojim pričama i pjesmama, ostavljajući svakog mališana s osjećajem da su riječi moćne, ali i čudesno zabavne.Djeca su recitovala, smijala se, odgovarala na pitanja, radoznala, iskrena, s onom posebnom iskrom u očima koju samo poezija može zapaliti. Bila su daleko od telefona i igrica, u svijetu gdje su riječi, osmijesi i aplauzi značili sve.

Svojim toplim glasom i zvucima gitare, Milica Milović dodala je čarobni začin poeziji velikana. Njeni tonovi su odzvanjali salom i spajali sve prisutne, dok su se djeca smijala, tapšala i u glas pjevala zajedno s njom.

U jednom trenutku činilo se kao da je vrijeme stalo. Na licima mališana blistala je sreća, a njihova energija obasjala je svaki kutak sale.

Nikola, iako fizički odsutan, bio je tu u svakom osmijehu i svakom trenutku tog prelijepog druženja.Kao da je s neba pratio svoje drugare i radovao se s njima. Njegova misija, da dijeli ljubav i sreću, nastavila je da živi kroz ovu čaroliju.

Matine poezije u Prijedoru nije bilo samo događaj – bilo je to podsjećanje na ono što je u životu najvažnije: ljubav, radost i saosjećajnost. Jedan sat daleko od svijeta ekrana, a tako blizu čudu stvarnog života. Ovo veče neće biti samo uspomena – biće inspiracija za mnoge nove priče i pjesme. ❤️

Posebnu zahvalnost izražavamo našim dragim Ljubivoju Ršumoviću, Mirjani Bulatović i Milici Milović, koji su se u ime projekta Učionica na otvorenom “Barošica” velikodušno odrekli honorara. ❤️

By admin