Uncategorized
Ova priča je posebna – jer nismo je mi pokrenuli.
Nismo znali.
Nismo učestvovali u planiranju.
Nismo ni slutili šta nam Vesna sprema.
Tiho i odlučno, uprkos dugotrajnom bolu u nozi, krenula je da pomjera granice – s ljubavlju, snagom i predanošću koja nas je zatekla. Ovo je priča o ljubavi, hrabrosti i vjeri u bolje sutra, kroz korake jedne posebne žene koja nas je sve inspirisala.
Saznali smo kad je već krenula – kad je objavila da u maju planira preći 100 kilometara, i to ne za sebe, već za Fondaciju Nikola Baroš. U čast svog malog prijatelja i za svu djecu kojoj želimo sigurnije i toplije djetinjstvo.
“Živim dugo u inostranstvu, gdje je lako pokrenuti humanitarnu akciju, ali srce me vuklo nazad, kući. Uprkos ranijim razočaranjima, odlučila sam pokušati ponovo, jer sam pronašla Fondaciju koja me iskreno dirnula.Poznajem lično ljude koji je vode. Znam njihovu priču i vjerujem u ono što rade – iz ljubavi, za Nikolu i za svu djecu. Zato sam krenula da pješačim i prikupljam sredstva. Nije bilo lako, jer Bosna je na listi rizičnih zemalja za poslovanje, sve je trajalo duže – ali kampanja je ipak odobrena.Korak po korak, idem dalje. Za ljubav koja ne zna za granice.“ ❤️
U trenutku kada mnogi još traže snagu da krenu, Vesna je već hodala. Skromno, nasmijana – sa srcem punim ljubavi i osmijehom za svaki kilometar
“Walking in Memory, Walking for Change”, napisala je.
Odlučila je da udvostruči svoj mjesečni prosjek i umjesto 50, pređe 100 kilometara i na taj način prikupi 500 £. Ovo nije samo lični izazov. Hodala je za Nikolu. Za ono u šta je on vjerovao – da male stvari mogu mijenjati svijet.
I stvarno mogu.
Vesna nije stala. I nije ostala na 100. Umjesto plana, u mjesec dana prešla je čak 211 kilometara.
Počela je u Engleskoj. Završila u suncem okupanoj Grčkoj. Koračala je noseći u sebi ogromnu misiju.
Usred svega, dogodio se neočekivan preokret – ugašeni su joj Facebook i Instagram nalozi, iz još uvijek nepoznatog razloga.
Mreže preko kojih je dijelila akciju, obraćala se ljudima, zahvaljivala, nestale su.
U trenutku kad joj je najviše trebala podrška, ostala je bez zajednice. Bez svog digitalnog svijeta.
Ali nije ostala bez duha.
ΤΩΝ ΤΕΤΝΗΚΟΤΩΝ ΚΟΙΜΑΤΑΙ ΘΝΗΣΚΕΙΝ ΜΗ ΔΟΚΕΙΤΕΣ ΑΓΑΘΑΣ ΕΝ ΕΤΕΙ ΑΩΠΙΑ ΝΟΤΑΡΙΟΤΗ
„Nemojte misliti da oni koji počivaju – istinski umiru.
Jer dobri ljudi žive i nakon smrti.“
Godina 1851.
(Notarijus – bilježnik)
Nastavila je da hoda. Bez buke. Bez pritiska. Nastavila je, jer je vjerovala. Ljudi su je pronašli. Donacije su stizale. I ne samo da je ispunila svoj cilj – sakupila je više nego što je planirala.
U vremenu kada sve mora da bude brzo, vidljivo i viralno, Vesna nas je podsjetila na neprolazne vrijednosti – da dobri ljudi djeluju i kad ih niko ne vidi. Da kad neko da dio sebe, nijedan doprinos nije mali.
Ona je koračala za nas.
Za svu djecu.
Za Nikolu, koji nije sanjao velike riječi, nego male promjene koje znače mnogo.
Ova priča nije o funtama, niti o kilometrima. Ovo je priča o ljubavi, prijateljstvu, i vjeri da zajedništvo još uvijek postoji. Da svako od nas, baš kao Vesna, može izabrati da bude svjetlo.
Hvala ti, Vesna!
Što si nas ganula do suza.
Što si prepoznala Nikolu i ono što ostaje iza njega.
Hvala ti što si hodala.
I nosila nas sve sa sobom.
Neka nas Vesnina snaga podsjeti da svako od nas može napraviti promjenu -korak po korak.
Fondacija Nikola Baroš
❤️
