Uncategorized
Postoje večeri koje prođu.
I postoje večeri koje ostanu da žive dugo nakon što se ugase svjetla pozornice.
Završno veče Festivala dječijeg stvaralaštva Zvezdara bilo je upravo takvo. Jedno od onih večeri u kojima ne pamtite samo program, nego osjećaj. Osmijehe. Tremu malih umjetnika iza scene. Poglede roditelja. Aplauze koji dolaze iskreno, iz srca.
U okviru obilježavanja Dana grada Prijedora, pozornica je te večeri pripadala djeci. Talentima. Mladim ljudima koji možda još uvijek sjede u školskim klupama, ali već nose ozbiljnu umjetnost, hrabrost i stvaralaštvo u sebi.
Nazvali smo ga „Zvjezdano veče“, jer su upravo oni bili zvijezde našeg grada
Veče je otvorio Aleksa Malenčić, učenik OŠ „Jovan Dučić“ iz Lamovite, pjesmom „Moj grad“. I bilo je simbolično da upravo stihovima započnemo ovu priču. O gradu koji ima čime da se ponosi. Ne samo zgradama i ulicama, nego djecom koja odrastaju u dobre, talentovane i osjećajne ljude.
Muzika je potom ispunila pozorište. Lara Badnjević, učenica OŠ „Desanka Maksimović“ i Muzičke škole „Savo Balaban“, kao i član Odreda izviđača Dr “Mladen Stojanović” donijela je nježnost i emociju pjesmom „Staza zove nas“. U njenom nastupu osjećala se ljubav prema muzici, izviđačima ali i ona posebna iskra zbog koje publika utihne već nakon prvih tonova.
A onda, prava umjetnička čarolija. Trio harmonikaša orkestra Miloša Zeca „Sky Glory“ pokazao je koliko mladost može biti ozbiljna, posvećena i impresivna kada se spoje talenat i rad. Milan Pauković, Aleksa Cvijić i Savan Jovanić, sa kompozicijom Jevgenija Derbenka Kolaž na temu opere „Karmen“ Žorža Bizea. Zvuci Bizeove „Karmen“ dobili su novo lice kroz energiju mladih muzičara koji su publiku vodili kroz ritam, dinamiku i emociju muzike.
Poseban dio večeri bili su i kratki filmovi nastali na radionicama festivala. Jedan od njih nastao je kroz radionicu „Kako nastaje film“, gdje su mladi učesnici imali priliku da zakorače u svijet kamere, kadra i filmskog pripovijedanja uz Danijela Špadića i Zorana Pilipovića, dok je drugi film nastao na radionici u Nevenu koju su vodili naše drage Nikolina Fuštar i Jelena Topić iz organizacije „Kike – Tačke“. Gledajući njihove radove, postalo je jasno da dječija kreativnost nema granice kada joj damo prostor da raste. Filmovi nisu bili samo rezultat radionica. Oni su dokaz koliko djeca imaju šta da kažu kada ih zaista slušamo.
Možda najljepši trenutak večeri stigao je tiho, kroz poeziju.
Shvatili smo tokom ovog festivala da pjesnici nisu samo naši gosti. Oni sjede među nama. U školskim klupama. Na hodnicima. U dječijim sobama. Zato je poseban aplauz pripao Davidu Mariću, učeniku OŠ „Dositej Obradović“, koji je svojom pjesmom „Humanost nas povezuje“ podsjetio sve prisutne na ono najvažnije, da nas dobrota uvijek pronađe kada joj damo mjesto među ljudima.
Muzika je nastavila da spaja generacije i emocije. Sopran Anđela Stanojević, uz klavirsku pratnju Zorice Novaković, donijela je trenutak elegancije i nježnosti kroz kompoziciju „Gdje si dušo, gdje si rano“.
Nakon nje, na scenu je izašla čarobna Anja Stupar iz Udruženja za očuvanje tradicije Prijedor i uz klavirsku pratnju Željka Šormaza izvela pjesmu „Što te nema“. Bio je to jedan od onih trenutaka kada muzika utiša cijelu salu i kada emocija postane zajednička svima koji slušaju.
Potom smo svi zajedno zakoračili u svijet mašte kroz lutkarsku predstavu „Kića i Mića u carstvu crvića“, koju su pripremili učenici OŠ „Desanka Maksimović“ iz Garevaca. Igra, smijeh i iskrena radost ponovo su podsjetili koliko umjetnost može biti jednostavna i čista kada dolazi iz dječijeg srca.
Publika je zatim uživala u snažnoj interpretaciji pjesme „Libar“, koju je maestralno izvela Kalina Odicki, učenica Gimnazije „Sveti Sava“, mlada umjetnica koja svojim glasom već osvaja evropske scene
A za kraj, igra.
Onakva kakva i treba da zatvori jedno ovakvo veče. Vesela, snažna i puna života. Scena je u tom trenutku bila prepuna najmlađih, više od pedeset zvjezdica Dječijeg folklornog ansambla SKUD-a „Dr Mladen Stojanović“ donijelo je na scenu „Igre iz okoline Beograda“ i svojim osmijesima, energijom i razigranim koracima potpuno očaralo publiku, koja ih je ispratila dugim aplauzom.
Ali festival se nije završio spuštanjem zavjese.
Naprotiv.
Život festivala nastavio se u holu pozorišta, među izložbama, razgovorima, dječijim uzbuđenjem i mirisima hrane koju su pripremili učenici Ugostiteljske škole. Posjetioci su imali priliku da vide radove škole slikarstva Borisa Eremića i škole stripa Gimnazije „Sveti Sava“, ali i inovacije učenika Elektrotehničke škole u Prijedoru, mladih ljudi koji već danas stvaraju ideje vrijedne pažnje i divljenja.
Posebnu čar donijeli su upravo učenici Ugostiteljske škole, koji su svojim trudom, prezentacijom i ukusima pokazali koliko ljubavi može stati u jedno zanimanje. Njihovi stolovi nisu bili samo mjesto degustacije, nego mjesto susreta, osmijeha i zajedništva.
I možda je upravo to najvažnije što je Zvezdara donijela našem gradu.
Ne samo festival.
Nego prostor u kojem su djeca dobila priliku da budu viđena. Saslušana. Ohrabrena. Voljena zbog onoga što jesu.
Jer kada djeci damo scenu, ona nam uvijek pokažu nešto mnogo veće od talenta. Pokažu budućnost.
A Prijedor je te večeri imao čime da sija.
❤️
